OpenLux: što javni registar pokazuje o vlasništvu u Luksemburgu

Objavljeno: 2021.

Projekt OpenLux bio je međunarodni novinarski pregled vlasničkih struktura, društava i poslovnih registara u Luksemburgu. Istraživanje je objavio Le Monde u suradnji s redakcijama Süddeutsche Zeitung, Woxx, Miami Herald i organizacijom Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP).

Kako je istraživanje provedeno

Novinari su analizirali podatke iz luksemburškog Registra trgovačkih društava i drugih javno dostupnih registara, uključujući Registar stvarnih vlasnika. Uspoređivali su podatke o društvima s javnim zapisima, korporativnim izvještajima, sudskim dokumentima, regulatornim objavama i ranijim novinarskim istraživanjima.

Takav pristup omogućio je praćenje veza između društava, njihovih direktora, formalnih vlasnika i osoba koje su u registrima navedene kao stvarni vlasnici. Istraživački tim pritom nije promatrao samo pojedinačne tvrtke, nego i šire obrasce: velik broj društava registriranih na istoj adresi, složene vlasničke lance, društva bez vidljivih zaposlenika te povezanost pravnih osoba s međunarodnim fondovima, nekretninama i velikim poslovnim grupama.

Što je OpenLux pokazao

Prema nalazima projekta, Luksemburg je imao važnu ulogu u međunarodnoj infrastrukturi za upravljanje imovinom i poslovnim strukturama. U zemlji su bila registrirana brojna društva čije se poslovanje odvijalo izvan njezinih granica, dok su se njihovi vlasnici i krajnji korisnici često nalazili u drugim državama.

OpenLux je ukazao na nekoliko obilježja takvog sustava:

• jedna adresa mogla je biti povezana s velikim brojem društava;
• vlasnička struktura društva mogla je uključivati više pravnih osoba iz različitih država;
• registarski podaci često su davali samo formalnu sliku o upravljanju i vlasništvu;
• neka društva nisu imala zaposlenike ili opsežno poslovanje u Luksemburgu;
• međunarodni ulagači i velike korporacije koristili su luksemburške pravne strukture za prekogranično upravljanje imovinom i poslovanjem.

Ovi obrasci sami po sebi nisu dokaz nezakonitosti. Društvo može biti osnovano u jednoj državi, imati upravu u drugoj i poslovati na više tržišta zbog potpuno zakonitih razloga, primjerice zbog organizacije međunarodnog poslovanja, regulacije fondova ili zahtjeva investitora.

Uloga Registra stvarnih vlasnika

Registar stvarnih vlasnika trebao je pokazati fizičke osobe koje u konačnici posjeduju ili kontroliraju pravnu osobu. Njegova je svrha povećati transparentnost i pomoći novinarima, nadležnim tijelima i javnosti u razumijevanju vlasničkih struktura.

Međutim, registar nije predstavljao potpunu i samostalnu bazu svih relevantnih informacija. Točnost podataka ovisila je o prijavama društava i njihovom pravodobnom ažuriranju. Za složene međunarodne strukture bilo je potrebno usporediti više registara i dokumenata, jer se stvarni odnos kontrole ne može uvijek zaključiti iz jednog zapisa.

Podaci su također mogli biti ograničeni administrativnim pogreškama, različitim pravilima među državama i razlikama u načinu na koji se evidentiraju zaklade, fondovi, posredni vlasnici i osobe s kontrolnim pravima. Javni registar zato je bio važan trag za istraživanje, ali ne i konačan dokaz o stvarnom poslovanju neke organizacije.

Zašto registracija nije dokaz protupravnosti

Činjenica da je društvo registrirano u Luksemburgu, da nema zaposlenike u toj državi ili da je povezano s društvima u više jurisdikcija ne znači sama po sebi da je počinilo kazneno djelo ili prekršilo porezne propise.

Novinarska vrijednost OpenLuxa bila je u otkrivanju obrazaca i postavljanju pitanja: tko kontrolira društvo, čemu ono služi, gdje se odvija stvarna gospodarska aktivnost i jesu li podaci u registrima potpuni. Odgovor na pitanje o mogućoj nezakonitosti zahtijeva dodatne dokaze, provjeru nadležnih tijela i poštovanje prava osoba i organizacija na odgovor.

Registracija društva, korištenje međunarodne vlasničke strukture ili prisutnost u javnom registru nisu, sami po sebi, dokaz protupravnog postupanja.

Odgovori luksemburških vlasti

Luksemburške vlasti odgovorile su da zemlja djeluje u skladu s europskim i međunarodnim pravilima o transparentnosti, sprječavanju pranja novca i razmjeni poreznih informacija. Predstavnici vlasti naglašavali su da postojanje društva u Luksemburgu ne znači da je ono neaktivno ili fiktivno te da se zakonitost mora procjenjivati za svaki pojedinačni slučaj.

Vlada je također isticala da je Luksemburg proveo reforme registara stvarnih vlasnika i pojačao obveze za društva, financijske institucije i druge obveznike. Prema tom stajalištu, međunarodni fondovi i holding-strukture mogu imati legitimnu gospodarsku svrhu, dok nadzorna tijela trebaju reagirati kada postoje konkretni pokazatelji kršenja pravila.

Vlasti su odbacivale opći zaključak da sama koncentracija društava ili njihova međunarodna vlasnička struktura znači da se radi o nezakonitom sustavu. Istodobno su najavile nastavak poboljšanja kvalitete podataka i nadzora nad prijavama stvarnih vlasnika.

Što je ostalo nejasno

OpenLux je pokazao da javni registri mogu biti snažan alat za nadzor institucija i poslovnih struktura, ali i da transparentnost ovisi o kvaliteti, potpunosti i dostupnosti podataka. Registar može otkriti formalne veze među društvima, no ne mora objasniti stvarnu svrhu svakog pravnog aranžmana, podrijetlo imovine ili motive osoba koje ga koriste.

Za ozbiljno zaključivanje potrebno je povezati registarske podatke s drugim izvorima: godišnjim izvještajima, sudskim odlukama, regulatornim zapisima, parlamentarnim dokumentima, javnim nabavama i izjavama uključenih strana. Posebno je važno razlikovati potvrđene činjenice od indicija i novinarskih pitanja.

Zašto je OpenLux važan

Projekt je otvorio raspravu o tome koliko građani, novinari i institucije mogu razumjeti vlasništvo nad društvima koja posluju preko granica. Također je pokazao da se lokalni registri mogu koristiti za istraživanje međunarodnih tema, uključujući politički utjecaj, upravljanje javnom imovinom, korporativnu odgovornost i rizike povezane s pranjem novca.

Najvažnija pouka nije da je svako društvo registrirano u Luksemburgu sumnjivo, nego da javnost treba imati mogućnost provjeriti tko stoji iza pravnih osoba i kako se one koriste. OpenLux je svojim metodama pokazao vrijednost prekogranične suradnje redakcija i pažljive provjere registarskih podataka.

Izvori i urednička napomena

Ovaj pregled temelji se na javno objavljenim materijalima projekta OpenLux koji je vodio Le Monde u suradnji sa Süddeutsche Zeitung, Woxx, Miami Herald i OCCRP-om, kao i na informacijama iz luksemburškog Registra trgovačkih društava i Registra stvarnih vlasnika te javnim odgovorima luksemburških institucija.

Podaci u registrima mogu se mijenjati, ispravljati ili biti različito tumačeni. Navodi o pojedinim društvima ili osobama trebaju se čitati u kontekstu izvornog istraživanja i ne predstavljaju zaključak o kaznenoj ili drugoj protupravnoj odgovornosti bez pravomoćne odluke nadležnog tijela.