Exxon: The Road Not Taken i povijest klimatskih saznanja

Serijal Exxon: The Road Not Taken, koji je portal InsideClimate News objavio 2015., rekonstruira kako je Exxon tijekom nekoliko desetljeća proučavao klimatske promjene, što su njegovi znanstvenici i rukovoditelji znali te kako se javna komunikacija kompanije s vremenom mijenjala. Istraživanje se temelji na internim dokumentima, javno dostupnim zapisima i intervjuima s bivšim zaposlenicima i drugim stručnjacima. Njegova je središnja tema razlika između ranog internog klimatskog istraživanja i kasnijeg javnog naglašavanja znanstvenih neizvjesnosti.

Važno je razlikovati ono što serijal izravno dokumentira od širih zaključaka koji su mu naknadno pripisivani. InsideClimate News nije tvrdio da je svaki kasniji javni iskaz kompanije nastao iz jednog dokumenta niti da objavljeni materijali sami po sebi dokazuju svaku optužbu o postupanju Exxona. Autorstvo serijala potpisuju Neela Banerjee, Lisa Song i David Hasemyer.

Rani znakovi u internim dokumentima

Jedan od ključnih dokumenata u serijalu povezan je s Jamesom Blackom, Exxonovim višim znanstvenikom. Black je 1977. održao prezentaciju upravi o mogućim posljedicama povećanja koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi. Prema dokumentima koje je objavio InsideClimate News, prezentacija je opisivala ugljikov dioksid kao plin koji pojačava staklenički učinak i upozoravala da bi nastavak korištenja fosilnih goriva mogao dovesti do znatnog zatopljenja.

U kasnijem internom materijalu iz 1978. Black je, prema serijalu, naveo da bi udvostručenje koncentracije ugljikova dioksida u atmosferi moglo povećati prosječnu globalnu temperaturu za približno 2 do 3 stupnja Celzija. Dokument je također upozoravao da bi promjene mogle imati posljedice za poljoprivredu, razinu mora i druga područja ljudske djelatnosti. Te su procjene pripadale tadašnjem stanju klimatske znanosti i nisu bile predstavljene kao precizna prognoza svakog budućeg događaja.

Program mjerenja na brodu Esso Atlantic

Exxon je krajem 1970-ih i početkom 1980-ih financirao vlastiti program istraživanja atmosfere. Jedan od najpoznatijih dijelova programa bilo je postavljanje opreme za mjerenje koncentracije ugljikova dioksida na naftni tanker Esso Atlantic. Brod je plovio različitim dijelovima oceana, a prikupljeni podaci trebali su pomoći znanstvenicima u razumijevanju razmjene ugljikova dioksida između oceana i atmosfere.

Prema objavljenim svjedočanstvima i dokumentima, Exxonovi istraživači surađivali su s vanjskim znanstvenicima i pratili razvoj klimatskih modela. Program nije bio reklamni projekt, nego dio internog istraživačkog rada kompanije. Serijal ga koristi kako bi pokazao da je Exxon u tom razdoblju ulagao u izravno proučavanje klimatskog sustava, uključujući mjerenja na terenu.

Interni pregled iz 1982.

Među najvažnijim materijalima nalazi se interni pregled o ugljikovu dioksidu i stakleničkom učinku iz 1982. godine. Dokument je bio namijenjen Exxonovim zaposlenicima i upravi, a prema InsideClimate News opisivao je osnovne mehanizme klimatskog sustava, moguće temperaturne promjene i potencijalne posljedice porasta koncentracije ugljikova dioksida.

U pregledu se navodi da bi se koncentracija ugljikova dioksida mogla približiti dvostruko većoj razini od predindustrijske tijekom 21. stoljeća ako se nastavi snažno oslanjanje na fosilna goriva. Dokument je upozoravao da bi takvo povećanje moglo uzrokovati globalno zatopljenje i promjene oborina, a porast razine mora opisivao je kao jedan od mogućih dugoročnih rizika. Također je naglašavao da su vrijeme i razmjer pojedinih posljedica neizvjesni.

Sam dokument nije bio znanstveni rad namijenjen objavi u časopisu, a InsideClimate News ga nije predstavio kao konačnu prognozu. Njegova je važnost u tome što pokazuje kakvu je procjenu klimatske znanosti Exxon interno distribuirao početkom 1980-ih.

Prekid i promjena smjera istraživanja

Serijal navodi da je Exxonov opsežniji program klimatskih istraživanja postupno smanjen početkom 1980-ih. Nakon toga kompanija je nastavila pratiti klimatsku znanost i sudjelovati u pojedinim istraživačkim i industrijskim inicijativama, ali više nije imala isti javno vidljiv unutarnji program kakav je opisao serijal.

U kasnijim desetljećima javna komunikacija Exxona, prema istraživanju, sve je više isticala nesigurnosti u klimatskim projekcijama, potrebu za dodatnim istraživanjem i složenost energetskog prijelaza. Kritičari su tu promjenu uspoređivali s ranijim internim dokumentima, koji su klimatski rizik opisivali kao dovoljno ozbiljan da opravdava pažljivo praćenje i procjenu mogućih posljedica.

Što su pokazali intervjui

Novinari su razgovarali s bivšim Exxonovim zaposlenicima, znanstvenicima i osobama upoznatima s razvojem kompanijskog istraživanja. Intervjui su pomogli objasniti kako su izgledali interni procesi, koje su se teme proučavale i kako se klimatsko pitanje uklapalo u šire poslovno i političko okruženje tog vremena.

Svjedočenja nisu bila jednaka u svim pojedinostima. Neki su sugovornici naglašavali da je Exxon ozbiljno pristupao istraživanju, dok su drugi isticali razliku između internog razumijevanja rizika i kasnijih javnih poruka. Zbog toga serijal kombinira iskaze s dokumentima, umjesto da se oslanja na jedno svjedočenje ili jednu interpretaciju.

Exxonov javni odgovor

ExxonMobil je 2015. osporio interpretaciju prema kojoj je kompanija desetljećima skrivala ono što je znala o klimatskim promjenama. U odgovorima na izvještavanje kompanija je navodila da je njezino klimatsko istraživanje bilo stvarno i javno poznato te da su prikazi u serijalu izostavljali širi kontekst razvoja znanstvenih spoznaja i javne politike.

Kompanija je također naglašavala da znanstveni modeli i procjene iz ranijih desetljeća nisu bili jednako precizni kao kasnija istraživanja. Exxon je odbacivao tvrdnju da je financirao kampanju za poricanje klimatske znanosti i isticao da podržava daljnje proučavanje klimatskih promjena te raspravu o energetskim i regulatornim pitanjima.

Ti odgovori ne uklanjaju dokumentiranu činjenicu da je Exxon imao interne znanstvene programe i da su njegovi materijali sadržavali upozorenja o mogućim učincima porasta ugljikova dioksida. Istodobno, za precizan prikaz potrebno je navesti i Exxonovo osporavanje zaključaka novinara, bez pretvaranja novinskog serijala u pravomoćnu ili znanstvenu presudu o svakoj kasnijoj odluci kompanije.

Kako čitati nalaze serijala

Dokumenti iz 1977., 1978. i 1982. pokazuju da su Exxonovi znanstvenici i rukovoditelji rano razmatrali staklenički učinak ugljikova dioksida.
Program s brodom Esso Atlantic potvrđuje da je kompanija provodila vlastita atmosferska mjerenja i surađivala s istraživačima.
Interni dokumenti izražavali su i upozorenja i znanstvene neizvjesnosti; nijedan od njih nije precizna prognoza svih budućih klimatskih događaja.
Glavni novinarski nalaz odnosi se na razliku između internog istraživanja i kasnije javne komunikacije, a ne na tvrdnju da je svaki kasniji iskaz imao istu namjeru ili sadržaj.
Exxon je odbacio tvrdnju da je javnost namjerno obmanjivao i naglasio vlastito financiranje istraživanja i složenost tadašnje znanstvene rasprave.

Izvorno novinarsko istraživanje

Primarni izvor za ovaj pregled je serijal Exxon: The Road Not Taken portala InsideClimate News, objavljen 2015. godine. Serijal se oslanja na interne Exxonove dokumente, arhivsku građu, javne korporativne zapise i intervjue. Za razumijevanje odgovora kompanije relevantna su priopćenja i izjave ExxonMobila objavljene kao reakcija na izvještavanje. Kasniji izvještaji i pravni postupci o klimatskoj komunikaciji mogu pružiti dodatni kontekst, ali ne treba ih retroaktivno pripisivati izvornom serijalu.

Najčvršći zaključak koji proizlazi iz objavljene dokumentacije jest da je Exxon rano imao pristup ozbiljnom internom klimatskom istraživanju i da su njegovi materijali sadržavali procjene mogućih rizika. O značenju kasnijih javnih poruka i odluka kompanije postoje suprotstavljene interpretacije, pa ih je potrebno prikazivati uz dokumente, kontekst i jasno navođenje izvora.