Luanda Leaks: mreža tvrtki i javni interes u Angoli

Napomena o atribuciji: ovaj je tekst pregled novinarskog projekta Luanda Leaks na temelju objava Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara (ICIJ) i partnerskih redakcija. Navodi iz dokumenata i zaključci novinara ne predstavljaju neovisno sudski utvrđene činjenice.

Luanda Leaks bio je međunarodni istraživački projekt objavljen u siječnju 2020. godine. Projekt je vodio ICIJ, a u njemu je sudjelovalo više od stotinu novinara i redakcija iz različitih zemalja. Istraživanje se temeljilo na približno 715.000 dokumenata koji su se odnosili na poslovne strukture povezane s Isabel dos Santos, kćeri bivšeg angolskog predsjednika Joséa Eduarda dos Santosa, i njezinim suprugom Sindikom Dokolom.

Što su novinari istraživali

Prema ICIJ-u i partnerskim redakcijama, dokumenti su obuhvaćali razdoblje od 2001. do 2017. godine te su uključivali interne dopise, ugovore, račune, porezne dokumente, izvještaje savjetnika i zapise o vlasničkim odnosima. Novinari su rekonstruirali mrežu od više stotina tvrtki i drugih pravnih subjekata povezanih s poslovima u Angoli i inozemstvu.

Projekt se osobito bavio načinom na koji su se poslovni interesi Isabel dos Santos i Sindike Dokola preklapali s državnim institucijama i poduzećima. Među primjerima koje su novinari analizirali bili su poslovi povezani s angolskom naftnom kompanijom Sonangol, bankama, telekomunikacijama, nekretninama i drugim sektorima gospodarstva.

ICIJ i partneri naveli su da dokumenti ukazuju na moguće sukobe interesa, povlašten pristup državnim poslovima i složene korporativne aranžmane koji su otežavali utvrđivanje stvarnog vlasništva i odgovornosti. Takve zaključke treba čitati kao nalaze novinarske analize dokumenata, a ne kao konačne sudske odluke o svakom pojedinom poslu.

Angolski kontekst

Angola je desetljećima bila pod vodstvom predsjednika Joséa Eduarda dos Santosa, koji je dužnost napustio 2017. godine. Država je istodobno raspolagala velikim prihodima od naftnog sektora i suočavala se s dubokom nejednakošću, siromaštvom, slabim institucijama i ograničenom javnom kontrolom nad državnim poduzećima.

U takvom je okruženju obiteljska povezanost s predsjednikom imala posebno značenje za javnost. Isabel dos Santos imenovana je 2016. predsjednicom uprave Sonangola, najveće angolske državne naftne kompanije. Nova je vlast nakon promjene predsjednika pokrenula revizije i postupke usmjerene na ranije poslovanje državnih institucija, uključujući Sonangol.

Luanda Leaks nije tvrdio da je svaki posao povezan s obitelji dos Santos bio nezakonit. Šire pitanje projekta bilo je kako su politička moć, pristup državnim institucijama i međunarodne korporativne strukture mogli djelovati zajedno te jesu li takvi odnosi bili dovoljno transparentni i podložni javnom nadzoru.

Dokumenti i uloga međunarodnih partnera

Dokumentaciju je ICIJ analizirao zajedno s organizacijom Platform to Protect Whistleblowers in Africa (PPLAAF) i novinarima partnerskih medija. U projektu su sudjelovali, među ostalima, portugalski Expresso, njemački Süddeutsche Zeitung, britanski BBC i The Guardian te Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP). Pojedine su redakcije provjeravale dokumente, razgovarale sa stručnjacima i osobama povezanim s navedenim poslovima te objavljivale vlastite priloge.

Novinarska provjera obuhvaćala je uspoređivanje dokumenata s javnim registrima, sudskim spisima, regulatornim podacima i ranije objavljenim informacijama. Zbog prekogranične prirode mreže bilo je potrebno pratiti tvrtke i pravne subjekte u više jurisdikcija. ICIJ je pritom naglasio da sama prisutnost neke osobe ili tvrtke u dokumentima ne dokazuje nezakonito postupanje.

Odgovor Isabel dos Santos

Isabel dos Santos odbacila je optužbe i navode povezane s projektom. U javnim je izjavama tvrdila da su njezini poslovi bili zakoniti, da su se temeljili na ugovorima i odlukama nadležnih tijela te da je Luanda Leaks politički motiviran napad. Također je osporavala tumačenja pojedinih dokumenata i odbacivala tvrdnje da je svoj položaj koristila za nezakonito pogodovanje.

Dos Santos i njezini predstavnici navodili su da su neki prikazani odnosi među tvrtkama bili legitimni poslovni aranžmani. Tvrdili su i da su novinari određene dokumente prikazali bez potpunog konteksta. Ove odgovore važno je uključiti u svako odgovorno izvještavanje o projektu, uz napomenu da njihovo postojanje samo po sebi ne rješava sporna pitanja koja su otvorili dokumenti.

Zašto je slučaj važan

Luanda Leaks pokazao je kako međunarodna suradnja novinara može povezati dokumente koji su pojedinačno teško razumljivi, ali zajedno mogu otkriti šire obrasce vlasništva, upravljanja i političkog utjecaja. Projekt je također skrenuo pozornost na ulogu posrednika, odvjetničkih ureda, banaka i drugih profesionalnih institucija u stvaranju prekograničnih korporativnih struktura.

Za građane Angole ključno pitanje bilo je upravljanje javnim resursima i odgovornost osoba koje su obnašale javne funkcije. Za međunarodnu javnost slučaj je otvorio pitanja transparentnosti stvarnog vlasništva, nadzora nad politički izloženim osobama i odgovornosti institucija koje posluju u više država.

Najsigurniji zaključak nije da svaki navod iz projekta treba prihvatiti bez provjere, nego da dokumentirane tvrdnje treba razlikovati od potvrđenih činjenica, pravnih nalaza i odgovora osoba na koje se odnose. Luanda Leaks ostaje primjer istraživačkog novinarstva koje je javnosti ponudilo velik broj izvornih dokumenata, ali i podsjetnik na potrebu pažljivog čitanja atribucija i ograničenja takvih istraživanja.

Izvori i originalne redakcije

• International Consortium of Investigative Journalists (ICIJ), projekt Luanda Leaks.
• Platform to Protect Whistleblowers in Africa (PPLAAF).
• Expresso.
• Süddeutsche Zeitung.
• BBC.
• The Guardian.
• Organized Crime and Corruption Reporting Project (OCCRP).

Ovaj pregled ne donosi nove optužbe. Sve tvrdnje o mogućem sukobu interesa, povlaštenom postupanju ili nepravilnostima pripisuju se ICIJ-u, partnerskim novinarima, javno dostupnim dokumentima ili odgovorima uključenih osoba.