FinCEN Files: što su sumnjive transakcije otkrile o nadzoru banaka

Projekt FinCEN Files objavljen je u rujnu 2020. kao međunarodno novinarsko istraživanje o tome kako banke prijavljuju sumnjive financijske aktivnosti, kako tijela primaju takve prijave i zašto upozorenja ponekad ne dovode do pravodobne reakcije. Istraživanje su predvodili BuzzFeed News i Međunarodni konzorcij istraživačkih novinara (ICIJ), uz suradnju novinara i redakcija iz više zemalja.

Dokumenti nisu predstavljali konačan popis kaznenih djela niti su sami po sebi dokaz da su klijenti, banke ili druge institucije počinili kazneno djelo. Njihova je važnost bila u tome što su pokazali obrasce upozorenja, proceduralne slabosti i poteškoće u međunarodnom nadzoru tokova novca.

Što su SAR izvješća?

SAR je kratica za Suspicious Activity Report, odnosno izvješće o sumnjivoj aktivnosti. Banke i druge financijske institucije podnose takva izvješća nadležnoj financijsko-obavještajnoj jedinici kada primijete aktivnosti koje bi mogle upućivati na pranje novca, financiranje terorizma, prijevaru ili drugo kršenje propisa.

SAR nije presuda, optužnica ni potvrda da je kazneno djelo počinjeno. To je povjerljiva obavijest namijenjena tijelima koja mogu usporediti podatke iz više izvora, provjeriti identitet i svrhu transakcija te odlučiti postoji li temelj za daljnju istragu. Banka može podnijeti prijavu i kada nema dovoljno informacija za konačan zaključak.

Prijava sumnjive aktivnosti znači da je institucija uočila okolnosti koje zahtijevaju pozornost. Ne znači da je osoba ili organizacija proglašena krivom.

Kako su dokumenti dospjeli do novinara?

Osnovu projekta činila je zbirka povjerljivih SAR izvješća i pratećih dokumenata američke Mreže za suzbijanje financijskog kriminala, poznate kao FinCEN. Dokumente je pribavio BuzzFeed News i podijelio ih s ICIJ-em, koji je organizirao međunarodnu suradnju redakcija.

Novinari nisu promatrali izvješća kao samostalne dokaze. Uspoređivali su ih sa sudskim spisima, regulatornim odlukama, javnim registrima, ranijim novinskim izvještajima, korporativnim dokumentima i odgovorima uključenih institucija. Takav pristup omogućio je provjeru pojedinačnih slučajeva i prepoznavanje ponavljajućih obrazaca.

Što je istraživanje pokazalo?

• Prijave nisu uvijek vodile do prekida odnosa. Dokumenti su pokazali slučajeve u kojima su banke nastavile obrađivati transakcije ili održavati poslovne odnose nakon podnošenja SAR-a. Samo izvješće nije automatski značilo zatvaranje računa ili zaustavljanje aktivnosti.
• Banke često nisu imale potpunu sliku. Institucije su mogle vidjeti samo dio međunarodnog lanca, dok su ključne informacije bile u drugim bankama, državama ili registrima.
• Nadzor je bio fragmentiran. Financijsko-obavještajne jedinice, policija, tužiteljstva, regulatori i banke imaju različite ovlasti i baze podataka. Razmjena informacija među njima može biti spora ili ograničena zakonom.
• Rizik ugleda nije isto što i dokaz nezakonitosti. Pojavljivanje osobe, tvrtke ili banke u dokumentima nije samo po sebi potvrda kaznene odgovornosti.
• Međunarodni sustav ovisi o povjerenju i prijavljivanju. Ako je procjena rizika površna, ako se klijenti ne provjeravaju dovoljno ili ako institucije ne reagiraju na upozorenja, propisi gube dio svoje zaštitne funkcije.

Primjeri iz međunarodnog izvještavanja

ICIJ i partnerske redakcije izvijestili su o dokumentima koji su se odnosili na velike međunarodne banke, posrednike, poduzeća i osobe iz različitih država. U izvještavanju su se pojavili slučajevi povezani s navodnim pranjem novca, prevarama, korupcijskim rizicima i kretanjem sredstava kroz više jurisdikcija.

Među bankama spominjanima u izvještajima bile su JPMorgan Chase, Deutsche Bank, HSBC, Standard Chartered i Bank of New York Mellon. To spominjanje treba čitati u kontekstu pojedinačnih prijava i novinarske analize: ono samo po sebi ne znači da je svaka banka sudjelovala u kaznenom djelu ili da su svi opisani klijenti bili nezakoniti.

U pojedinim pričama novinari su pratili tokove povezane s osobama i mrežama koje su se već pojavljivale u sudskim postupcima, regulatornim predmetima ili drugim javno dokumentiranim istragama. Kada je postojala dvojba, odgovornost i tvrdnje pripisivane su konkretnim izvorima, a bankama i drugim uključenim stranama pružena je mogućnost odgovora.

Službene reakcije

FinCEN je nakon objave naglasio da su SAR izvješća povjerljiva regulatorna komunikacija i da njihovo podnošenje ne predstavlja tvrdnju da je kazneno djelo počinjeno. Američko Ministarstvo financija također je istaknulo važnost zaštite povjerljivosti takvih izvješća i upozorilo na rizike neovlaštenog otkrivanja.

Banke navedene u izvještajima uglavnom su odgovarale da moraju prijavljivati sumnjive aktivnosti, da su prijave dio zakonskih obveza te da kontinuirano poboljšavaju sustave za sprječavanje pranja novca. Neke su institucije istaknule da su predmetni dokumenti obuhvaćali starija razdoblja i da su njihovi postupci od tada izmijenjeni.

Europske institucije i nacionalni regulatori godinama su upozoravali na potrebu bolje suradnje financijsko-obavještajnih jedinica, ujednačenijeg nadzora i učinkovitije razmjene podataka. Reakcije nakon objave nisu značile da je svaki navod potvrđen, nego su ponovno otvorile raspravu o tome kako sustav treba prepoznati i obraditi rizike.

Zašto je tema važna za Hrvatsku i Europsku uniju?

Hrvatska je dio europskog sustava sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Banke, drugi obveznici, Ured za sprječavanje pranja novca, policija, državno odvjetništvo i nadzorna tijela imaju različite uloge u tom sustavu. Međunarodni slučajevi pokazuju zašto se sumnjive aktivnosti često ne mogu razumjeti samo kroz jednu državu ili jednu instituciju.

Za javnost je posebno važno razlikovati tri razine informacija: prijavu sumnjive aktivnosti, službenu istragu i pravomoćno utvrđenu odgovornost. Miješanje tih razina može nepravedno narušiti ugled pojedinaca, ali i umanjiti ozbiljnost stvarnih propusta u nadzoru.

Kako čitati ovakva istraživanja?

• Provjerite tko je izvor dokumenta i što točno dokument potvrđuje.
• Razlikujte tvrdnju novinara od odgovora banke, regulatora, policije ili tužiteljstva.
• Ne zaključujte da je osoba počinila kazneno djelo samo zato što se njezino ime pojavljuje u SAR-u.
• Potražite sudske odluke, regulatorne objave i druge neovisne izvore.
• Obratite pozornost na razdoblje na koje se dokument odnosi.

Izvori i urednička atribucija

Ovaj pregled temelji se na objavljenom projektu FinCEN Files koji su vodili BuzzFeed News i ICIJ, na javno dostupnim objašnjenjima američkog FinCEN-a i Ministarstva financija Sjedinjenih Američkih Država te na javnim regulatornim i sudskim dokumentima citiranima u partnerskim izvještajima. Navodi o pojedinim institucijama i slučajevima pripisuju se tim izvorima i ne predstavljaju samostalni zaključak o kaznenoj odgovornosti.

Najvažniji zaključak projekta nije da svaka prijavljena transakcija predstavlja kriminal. Zaključak je da sustav može zakazati kada upozorenja ostanu nepovezana, kada se odgovornost prebacuje između institucija ili kada nadzor ne prati složenost međunarodnih financijskih mreža.